carcanhòu
- singulier : carcanhòu [kaʁkaˈɲɔw]
- pluriel: carcanhòus [kaʁkaˈɲɔw]
- prononciations
- p. : [kaʁkaˈɲɔw]
substantif masculin
- [p.] variante de carcanhòl
- R1 : Boucoiran 1875, Mistral 1879
- R2 : Ø
carcanhòu
- singulier : carcanhòu [kaʁkaˈɲɔw]
- pluriel: carcanhòus [kaʁkaˈɲɔw]
- prononciations
- p. : [kaʁkaˈɲɔw]
substantif masculin
[p.]
- (fam.) anat. nuque → V. cotet
- Lo solèu brutla lo carcanhòu.
- Le soleil brûle la nuque
- Lo solèu brutla lo carcanhòu.
- R1 : Mistral 1879
- R2 : Ø
carcanhòu
- singulier : carcanhòu [kaʁkaˈɲɔw]
- pluriel: carcanhòus [kaʁkaˈɲɔw]
- prononciations
- p. : [kaʁkaˈɲɔw]
substantif masculin
[p.]
- vieille savate → V. carcanau
- pou, vermine → V. pesou
- R1 : Boucoiran 1875, Mistral 1879
- R2 : Ø